Podaca

Danas ću s vama podijeliti nešto meni jako, ne znam ni sama kako bi to rekla, značajno ili važno. Nešto zbog čega me ovo ljeto hvata užasna nostalgija i svako toliko kada se dobro zamislim izviri koja suzica u oku. Danas je zadnji dan godišnjeg i nekako nisam zadovoljna tim odmorom, a to je iz jedinog razloga što samo ostali kući i nismo otišli u moju Dalmaciju. HAHAHA kažem moju Dalmaciju jer kada sam bila mala prvi put sam u didovo rodno mjesto otišla sa 10 mjeseci, a kao malo veća kada bi putovala sa mamom, bilo brodom ili autobusom uvijek sam govorila "mama jesmo li stigli u Dalmaciju?" mama bi rekla "Jana odavno smo u Dalmaciji" međutim ne, moja Dalmacija je uvijek bila rodno mjesto moga dida koje se zove Podaca i nalazi se  između Makarske i Ploča. Jednom riječju raj na zemlji, ok to je malo više riječi ali svejedno je raj.
         Svake ljetne praznike sam provodila u Podaci, uživala u moru i ljepoti same prirode.  Za Podacu me vežu mnoge uspomene, to nije  tipično turističko mjesto gdje se čuje galama kafića do 5 ujutro ili gdje sve vrvi od turista. Naravno turista ima koliko želite ali umjesto galame cijelu noć slušate pjesmu valova. Tamo vas čeka odmor za dušu i tijelo.
          Podaca u meni budi  emocije i uvijek kada stignem tamo poteče suza radosnica, jako sam tužna jer je ovo treće ljeto da nismo otišli tamo iako je ovo bila savršena godina jer smo suprug i ja uspjeli dobiti zajedno godišnji. Financije su nas spriječile i ja to ne mogu nikako prežaliti.
         Svaki šum mora, svaki zrikavac moje misli jednostavno prenese tamo. Mislim da nije prošao dan godišnjeg a da ja nisam pomislila i sjetila se moje Podace. Nadam se da ću slijedeće ljeto napokon otići u mjesto meni najdraže na svijetu.

Upoznajte Podacu!

 

-Prilaz od kuće do mora

-Pogled na Hvar

-Morske radosti

-Kamin i didov podrum

 

 -Izvor pitke vode

 

-Pogled na Zaostrog i brdo Viter

-Pogled na Pelješac i Hvar

Hvala mom mužu Ivanu što mi je pomogao urediti slike za ovaj post.